Priključenija

(tekst hronološki počinje na dnu strane, od 1999, odozdo prema gore)

 

 Leto Gospodnje 2022, iliti 7530. od postanka sveta, u zanimljivim vremenima, prožima :

  • borba već iznemoglih i ljudi i virusa, sa nepoznatim ishodom – ko će se bolje i brže pregrupisati, ili kome će pre priteći u pomoć nove, sveže snage? Čoveku ili virusu?
  • borba (najavljujem je od 1999) između predatora na vrhu lanca ishrane: čoveka protiv čoveka, oličena u sukobu grupa i struktura obuzetih težnjom za apsolutnom kontrolom na planeti, i grupa i struktura koje još pružaju otpor i teže makar samo osećaju slobode.
  • borba čoveka sa samim sobom: izgubljen između svojih želja i mogućnosti, stvarnog i virtuelnog, istina i laži, bez jasnih vizija, bez čvrstog oslonca, u bezobalju uma, ko ustrašena guska u magli.

Ishod: Već je primetan globalni pad ljudske inteligencije, oštro raslojavanje ovaca, kerova i pastira, ubrzana entropija postojeće civilizacije. Veliko tumbanje, metež i promene. Ipak, u nadi smo da će nam Bog dati i neku treću šansu. Mi sami, teško.

 Ali, evo i radosnih vesti. Napokon je izašlo kapitalno delo: Genetičko poreklo Srba Stare Hercegovine, Beograd 2021. (sa rezultatima genetički testiranih 1.143 Hercegovaca) sa 951 bibliografskom jedinicom, 5.827 fusnota i brojnim grafičkim prikazima i tabelama. Izdavač, pokretač i nosilac ovog izvanrednog projekta je Društvo srpskih rodoslovaca Poreklo iz Beograda sa grupom eminentnih autora.

Ovo obimno delo, na 1.228 strana, nastavlja naučnu seriju radova Srpskog etnografskog zbornika, Naselja i poreklo stanovništva.

Posle korona pauze, ove godine je za 14. maj najavljeno okupljanje bratstva Popov u Novom Miloševu !

 

Priključenija od 2018. do 2021. godine

Nastupiše tkzv. "zanimljiva vremena". Pošast, koronom zvata, okovala nam je živote. Sve je zamrlo, svi utihnuše. Pripremljen temama američkih filmova, a poštujući staru maksimu "Praemonitus, praemunitus" (Opomenut, naoružan), hitro sam se pelcovao tri puta, dva Kineza, jedan Fajzer. In vivo.

I stvarni i virtuelni svet su zasuti zastrašujućom količinom lažnih vesti. U nemogućnosti da probavi taj cunami informacija, mozak prosečne ljudske jedinke prestaje da ih analizira, kritički preispituje, klasifikuje, rečju – da logično razmišlja, pa ih samo guta i polako gubi tlo u realnom svetu. Mozak kao plastelin postaje neotporan na spoljno oblikovanje i upravljanje. Orvelovski. Distopijski.

U međuvremenu, u Gospodu se prestaviše naši dični Maleševci: Blagoje Jovanov Aleksić iz Bogdašića, u 102. godini, Miloš Tomov Aleksić iz Beograda, Milimir Mirkov Šupić iz Gacka. Neka im je laka zemlja. Bog da im dušu prosti. Slava im, i hvala na doprinosu plemenu.

Metež, histerija i užas međ` našim dušmanima – em ubrzano napredujemo, Blagom Bogu hvala, em neki shvataju da ipak neće tako lako izvući cipelu iz balkanskog gliba (more, neki ni nogu). Scena globalno mutira, na srpskom prostoru se od Srba raslojava žuto blato: glibožderi i razni moralni brabonjci.

Imam odličan recept za antivaksere: Umesto Pavlovićeve, mnogo je delotvornija crvena Konjska mast (Krauterhof') – ona ubija virus kovida na mah, a kad se u ful tretmanu koriste pijavice (10-12) i ventuze (6-8), bar 40 minuta – izvlače se iz organizma prioni, rikecije, paraziti, čak i protozoe - sa efikasnošću od 90-99%. Prebrisati posle tretirano mesto medicinskim benzinom. Preporučen tretman dva do četiri puta mesečno.

Inače, tremornom rukom, blurovanog uma, prilježno beležim i dalje nove podatke o Maleševcima.

Izvanredan događaj! U utorak, 10. marta 2020. leta Gospodnjeg, na molbu pripadnika bratstva, organizovano je književno veče povodom izdavanja nove knjige o Maleševcima. Događaj se zbio u kući Borka Tomovog Đurovića, u Drenovcima. Na veliko iznenađenje, došlo je tridesetoro bratstvenika iz više mesta u okolini, kao i ražanski sveštenik. Sve je izvanredno snimio Branko Ostojić iz Ars produkcije iz Kosjerića.  Događaj je protekao iznad očekivanja, na veliko zadovoljstvo domaćina. Sledećih dana, u Kosjeriću tema nije bio korona virus, nego književno veče u Drenovcima. Kako je jedan začuđeni komentator rekao – da si u Kosjeriću pokušao da organizuješ promociju knjige, ni puškom ne bi uspeo da uteraš desetoro ljudi, a gore u selu ih bilo trideset!?

Pomenuti video o događaju je postavljen na Jutjubu, a adresa poslata i u Hercegovinu, gde je, takođe, sa zadovoljstvom pozdravljen.  https://www.youtube.com/watch?v=5Ods3VIwBs4  

U toku je distribucija knjige. Za Beograd i zavičaj sam se lako organizovao, no postojbina, Stara Hercegovina, beše problem zbog prevoza, obima i težine svake knjige. I dok jednog popodneva razmišljah šta činiti, Božjom voljom, a zalaganjem Svetoga Ignjatija, pojavi se iznenada Savo Tegarić, Maleševac iz Trebinja. Upoznasmo se, ispričasmo, i videvši knjige, on odmah prihvati da odnese pakete u Hercegovinu. Hitro i prilježno je tamo podelio knjige po pripremljenom spisku saplemenicima i bratstvenicima, hramovima, bibliotekama i muzejima. Osvetlao je i svoj, i obraz bratstva! Pravi čovek i Maleševac!

Završni radovi iliti prelom knjige trajaše oko šest meseci: prebacivanje teksta sa A4 na B5 i PDF, popravke, otklanjanje starih i novih grešaka, tantalove muke sa rodoslovnim tablicama i ostali prateći problemi. Napokon, na prislavu, 11. februara, stiže prvih 50 primeraka odštampane knjige. Sreće neiskazane!

U svetu metež i pometnja. Mračni gospodari, nezadovoljni stalnim srpskim otporom, pokrenuše  svoje sluge u Srbiji i našem okruženju, ne bi li nas bacili na kolena. No, sve je to viđeno. Odvajkada. Znamo i za gore.

U cilju psihičke pripreme za završne radove na knjizi, posetih početkom 2019. Tajland i Kambodžu. Pretekoh korona virus, čiji su dolazak žreci Tamne sile, po običaju, prvo najavili filmovima (kao i odmetnute kompjutere, ratne dronove, robote i klonove). Obiđoh divne hramove, kupah se predivnim plažama, uživah u zanimljivim prizorima, običajima i specijalitetima. A tek kompleks Ankgor Vata! Veliki dokaz da priroda ipak ima završnu reč.

Priključenija od 2015. do 2018. godine

 Kao što sam ranije najavljivao, spirala nasilja i uzdizanje zla u svetu nezadrživo napreduje, sledeći ciklični kosmički obrazac raspada stvorenog i stvaranje iz raspada. A Balkanski fitilj koga upališe 1999. polako dogoreva. Ne postavlja se nikad sistemsko pitanje da li će, već tehničko – kada će.

  Sada mi predstoji završna obrada pripremljenog materijala o Maleševcima u Staroj Hercegovini. A posle toga, predvidljivo teško sklapanje održive finansijske konstrukcije za štampanje knjige i surova potraga za sponzorima. Uzdam se u Božju milost i pomoć svetoga Ignjatija!

 I prođe godinu i po dana stvaralačke blokade, kreativnog mrtvila, prezasićenosti projektom. Ipak, stigoh ove godine na obeležavanje Vidovdana na Kosovu, kako i dolikuje Srbinu. A u Arhivu Srbije otkrih nove podatke o dedinom boravku u Francuskoj - školovanju u Žozijeu 1916/1917, studentskim danima na Medicinskom fakultetu u Lionu, čak i iz njihovog arhiva dobih skeniran dedin rad iz 1923. godine na osnovu koga je stekao zvanje doktora medicine.

 Avaj! Zadovoljstvo je kratko trajalo, kao i sve dobre stvari u životu. Moj Veb provajder (ISP) je suspendovao sajt, i uredno me obavestio da su se u okviru mog naloga, u prostoru za veb prezentacije, pojavili potencijalno opasni fajlovi koji generišu spam! Zatim su mi znalci problematike objasnili da je sajt rađen na zastareloj platformi neotpornom na hakerske upade. Rečju, trošak za novi sajt na novoj platformi. Brate mili, sestro slatka! Iskušenije! Ali, sve je to za žive ljude, idemo dalje... Ako ovo čitate znači da sam dobio novi sajt, prilagođen novoj platformi sa ažuriranim spasenim sadržajima. Jah....!  Ipak, optimizam održavaju dobra dešavanja: završni radovi na knjizi i priprema kiselog kupusa!

 Na delu je prekomponovana verzija sajta. Posle dužeg vremena pravo osveženje: pregledniji meni, ažurirane stranice, prečišćeni Opšti pregled bratstva, Teme.... Napokon! Bogu hvala!

 I ove godine se okupilo bratstvo Popov na svoj već tradicionalni (od 2013) majski sabor u Novom Miloševu. Bratstvenici su došli sa svih strana, a ovog puta pridružili su se iz inostranstva i potomci Dušana Popova (1912-1981), čoveka prema kome je Jan Fleming stvorio lik Džemsa Bonda – sin Marko, unuci Luka i Dušan i unuka Lara. Bejah tamo, naravno, i ja, i poklonih deci knjigu o Svetom Ignjatiju. Neka usavršavaju malo srpski jezik. Verujem da im neće biti teško da ga progovore bolje od prestolonaslednika Aleksandra II Karađorđevića.

  U aprilu se 24. dana zbiše izbori sa pratećim dejstvima. Sva tadašnja dešavanja u RIK-u i potonja u Skupštini ukazuju da cirkus ponovo gostuje u Beogradu, a rat za Srbiju traje u pozadini scene. Što reče Pašić: „Spasa nam nema, propasti nećemo“. Novu nadu uliva poseta Si Đinpinga.

 Evo još lepih vesti – 22. aprila, sa Milinkom Dragomira Đurovićem, ktitorom hrama Ikone Presvete Bogorodice Trojeručice u Drenovcima, prisustvovah završnim freskopisnim radovima našeg brata Nikole Dragoša Đurovića. Ni manjeg hrama ni veće lepote! Ne zna se šta je bolje: izbor freska ili izvanredan rad Nikolin! U hramu su dve predstave Svetog Ignjatija Bogonosca – na oltarskim vratima i na zidu desno od ulaza. Odmah iza ulaznih vrata naslikan je rodoslov bratstava Ilića, Radosavljevića i Đurovića, sa naznakama ogranaka, kao i tekst Maleševskog zaveta!

  Moje duhovno, pravoslavno, uzdizanje, započeto 1990. posetom Hilandaru, Meteorima i drugim hramovima u Grčkoj, upotpunio sam hodočašćem u Jerusalim od 01. do 08. aprila 2016. godine. Idući Hristovim stopama, prateći reči Jevađelja, obiđosmo skoro sva sveta mesta i hramove po Jerusalimu i Palestini, delom prevozom, a više pešice, od jutra do sumraka. Prisustvovah božanstvenoj liturgiji na Svetom Grobu, pogružavah se u reci Jordan, popeh se i siđoh sa gore Arbel, prebrodih Galilejsko jezero, kupah se (uslovno rečeno) u Mrtvom moru, propešačih klanac Judejske pustinje do Jerihona, posetih poslednjeg pustinjaka Blažu, slikah se sa izraelskim vojnicima, pomolih za Kosovo pred Zidom plača, razmenih darove sa Njegovom Svetosti Jerusalemskim patrijarhom, g. Teofilom III, .....spisak nema kraja. Ozbiljno mi klecnu izmučeno junačko koleno, duši grešnoj, samo jednom, na Brdu iskušenja, na polovini puta ka Manastiru iskušenja Gospodnjeg. No, odoleh nepomeniku, smogoh snage, i popeh se nekako. I tako, oplemenjen, osvežen, vratih se spreman za nova velika dela. Aliluja!

Priključenija od 2013. do 2015. godine:

  U svetlu novih zbivanja podsećam čitaoce da pogledaju početak ove rubrike, godinu 1999, kada napisah: „NATO agresijom na Srbiju u periodu od 24.03.1999. do 10.06.1999. godine, počeo je Treći svetski rat.“ A zatim krajem 2012. i 2014: „...vrtlog događaja se polako ubrzava hitajući nezadrživo u susret Armagedonu.“
A onda, u najavi, zvecnusmo oružjem na paradi prvo mi, pa Kina i Rusija.
Voajeri - kako oni koji „vole mnogo sport“ i gledaju iz fotelje kako se drugi time bave, tako i oni jadnici koji gledaju perverzne bljuvotine na Pink televiziji dok Srbiju mori bela kuga - sumnjam da su shvatili da je upravo počeo direktan vojni sukob koalicije trulog Zapada („umerena sirijska opozicija“, ISIS, Amerika, Britanija) protiv kolicije Istoka (Sirija, Rusija, Kina). A Istok posla svoje trupe bez oružja u Evropu, potpomognuta Avganistancima i ko zna s kim još. Sve se vraća.
Svakom kome nije teško da razmišlja, jasno je da ISIS-u nije pala sa neba logistika: pare, oružje, obaveštajni podaci. A zna se ko podržava globalnu Teoriju haosa. Nema crnje kletve nekom narodu nego: „Da Bog da Vam Amerika i EU uvodili demokratiju, brinuli o ljudskim pravima i podržali ekonomiju!“.
Ipak, mi verujemo u Božiju promisao, i, naravno, pobedu.

  Ove, 2015. godine: meštani Stojića i Drenovaca u velikoj akciji ukloniše veliko rastinje sa najvišeg dela groblja u Stojićima, te na svetlo izađe preko sedamdesetak „siga“, kao i nekoliko starih spomenika sa tekstom, koje još proučavam; zatim otkrih zaboravljenu Đačku česmu u Ražani, zadužbinu mojih Đurovića, podignutu posle Velikog rata; otkrih u Ražani i nove obeležene i opojane kao i neobeležene i neopojane grobove mučenika palih od ruke partizanske; i, napokon, završih poglavlje „Zavičaj“. Idem dalje.

 Lepe vesti!
U vreme ovo, ljudi otuđenih, prisustvovah „bratinskoj užini“, iliti godišnjem okupljanju maleševskog bratstva Popov u Novom Miloševu. Divnog li sobranja! Napunismo svi baterije za nova dela.

 Radujmo se! Milorad Simić, filolog, lingvista, leksikograf i informatičar, autor lingvističkog softvera i elektronskih rečnika koji predstavljaju standard u srpskoj lingvističkoj informatici, urednik Rečnika Srpske akademije nauka i umetnosti, osnivač agencije Srbosof (specijalizovane za lingvističku informatiku), član Saveta mreže „Projekta Rastko“, dobar Čovek, Srbin i prijatelj - dobio je marta 2015. godine orden Svetog despota Stefana Lazarevića, koji mu je dodelila Srpska pravoslavna crkva! U prave ruke!

 Zanimljiva godina. Doživesmo pokaznu vežbu “Uvod u potop“ (u prisustvu HAARP-a), i sumračne trenutke „When The Freaks Go Marching In“ u prisustvu žandara i ostale državne sile, ali, i pravi ponos - paradu naše vojske u prisustvu mesije Putina, Bog mu dao zdravlje i sačuvao ga od mračnijeh sila. U procesu „homogenizacije evropskih integracija“, jača privredna aktivnost u trgovini diplomama i titulama, na beogradskim ulicama padaju glave, otimaju se i siluju deca, policija hapsi kraljeve droge, bezakonija i korupcije (ni tako male zemlje ni toliko najvećih u regionu). Ali, naš Aleksandar Veliki dovodi belosvetske investitore da veselo potpisuju Protokole o namerama u budućem životu, o našem trošku (sreći nigde kraja!), genijalno i odlučno napada ekonomsku krizu moćnom snagom naših penzija (a ne plata po javnim preduzećima i agencijama čiji je broj i veličina još uvek nepoznata). Zna on odakle se riba čisti! Idilu remete advokati sa zbunjujućim zahtevima - da se poštuje zakon. Svašta! A da ne bude monotono, vratio se, pobedom ovenčan, Vojvoda od Haga. Ustreptalo čekamo kumovski zagrljaj.
Mnoge stvari me ometaše u radu godine ove, ali me ne zaustaviše. Naročito Gigatron svojom bofl tehnikom i neprofesionalnim odnosom, najblaže rečeno. Ceterum censeo Gigatron esse delendam!

 Sabranje Aleksića je ove 2014. godine, na žalost, odloženo, a našeg bratstva Popova uspešno održano.

 Na liturgijskom sabranju 28.08.2014. povodom hramovne slave Uspenije Presvete Bogorodice u Ražani, Njegovoj Svetosti Patrijarhu srpskom g. Irineju je sasluživao Preosvećeni Episkop žički g. Justin. Više od pedeset domaćina hramovne slave predvodio je donator g. Radmilo Jevtović, koji svojim darovima povrati sjaj ražanskoj crkvi. Bejah i ja, naravno.

 A zbi se i ovo: Porodice bratstava Đurovića, Radosavljevića i Ilića, koje već 11 generacija žive u selu Drenovcima, ranije su se okupljale i koristile jednu provizornu drvenu kapelu Svetoga Ignjatija. Na žalost, negde oko 1950. godine neko nam ju je zapalio. A pamti se, to su i Turci uradili sa prethodnom, drvenom crkvom, u blizini, na mestu danas zvanom Paljevine (doduše, tada, sa sve narodom unutar). A naš bratstvenik Milinko Dragomira Đurović nosio je u sebi godinama snažnu želju da vrati našu bogomolju, i to je sada i učinio, kao ktitor male crkve - kapele, skoro na istom mestu gde se nalazila spaljena u 20. veku. Osveštasmo je, sa blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa žičkog Gospodina Justina, kao kapelu Bogorodice Trojeručice, na Tomindan 19. oktobra ove godine.

  Najavljena su i nova okupljanja naših bratstava – Aleksića, u drugoj polovini jula 2014. u Hercegovini, i Popova, 10 maja 2014. u Novom Miloševu!  Kao što je Maleševskim zavetom rečeno: "Da znamo ko smo i da to prenosimo pokoljenjima ".

  Kao što napisah krajem 1912, vrtlog događaja se polako ubrzava hitajući nezadrživo u susret Armagedonu. S tugom pratim događaje u Ukrajini, radujuć` se pri tom iskliznuću Imperije zla, mraka i haosa. Klasične ljudske i strateške greške: gordost, nadmenost, bahatost, preširoka linija fronta, potcenjivanje protivnika i svoje "omiljenosti"..... Sve više verujem da će mi se, ipak, za mog života posrećiti da vidim Imperiju na kolenima! Naravno, treba se čuvati umiruće zveri.

  U nastupu "lucida intervala" ažurirah sajt, izmenih rodoslove, dodah novo Uputstvo za istraživače, slike, pesme....

  O Maleševci, čujte!  Izašla je nova knjiga srpskog pregaoca Božidara Kljajevića "Stare srpske plemićke porodice u Hercegovini", autorsko izdanje, Beograd, 2013.  A u knjizi, na stranama od 28 do 45, poglavlje - "Plemićka porodica Mališevci".

  U Drugom osvajačkom pohodu na Užički arhiv moradoh da se izborim sa cijanobakterijama, hematodama, trovanjem i noćnim požarom u sobi na 13. spratu hotela u Užicu (gde su verovatno snimane najbolje scene horor filma "Isijavanje"), od čega se oporavljah naredna dva meseca.
Od ukupno 9 dana u Užičkom arhivu, za 8 radnih dana, pregledah  58 matičnih knjiga rođenih, venčanih i umrlih, fotografisah nebrojano listova. A zatim ubacih sve u kompjuter i četiri i po meseca dešifrovah rukopise kao Jean-Francois Champollion, obrađivah podatke, mozgah, pisah......
Prezadovoljan. Sada u skladu sa novim saznanjima prerađujem postojeće tekstove i rodoslovne listove sva tri bratstva, ponovo kopam po starim i novim knjigama... Aleluja!

  Na Aranđelovdan, 21.11.2013. naš Maleševac, Saša Jaramaz, u izvanrednom ambijentu posebne sale svog elitnog kluba sa prodavnicom ploča i prostorom za kulturna dešavanja "Leila" u Beogradu, Kralja Petra 41, organizovao je (u okviru tematskih "performansa" četvrtkom)  narodski rečeno, poselo posvećeno srpskom velikanu Njegošu. Uvodno slovo je pripalo  književnici Milici Krković, o Njegošu je elokvento i zanimljivo zborio Zoran Živković, erudita i vrstan znalac njegovog lika i dela, a stihove iz "Luče mikrokozma" i "Gorskog vijenca" je uz gusle, a i bez njih, nadahnuto kazivao Slavko Aleksić, Maleševac.
Intelektualni serkl okupljen tim povodom sa nesmanjenom pažnjom dva cela sata je upijao i reči i zvuke, a zatim su svi, obuzeti pozitivnom energijom, u prijateljskom i neformalnom ćaskanju nastavili da govore o Njegošu, njegovim delima, kazuju stihove, razmenjuju ideje, stavove, rečju, uživali. Divno veče. Naravno, tu bejah i ja. Eto, kad se Maleševci udruže.
Jednu fotografiju sa te večeri okačih na strani "Foto" pod naslovom "Razno". Adresu sajta "Leile" naći ćete na strani "Spoljne veze", izvod iz "Luče mikrokozma" na guslama "by Slavko Aleksić" na strani "Muzika".

  Da, priznajem, malo sam neažuran. Ali ću, sasvim objektivno, da opravdam sebe. Znam se. A zbi se ovo: pošto sam stekao značajno iskustvo prekopavši Arhiv Srbije, zgrnuvši fantastične podatke iz popisa i teftera o svoja tri bratstva u zavičaju, i obradivši ih, stuštih se oktobra meseca u Istorijski arhiv Užica.
Tamo zaronih u matične knjige rođenih i venčanih iz 19. veka. Rekoše mi, za to mi treba godinu dana da ih proučim. Potceniše me. Razradih u hodu taktiku i uspeh da, krajnjim, ali krajnjim naporom i maksimalnom koncentracijom, za 5 raspoloživih dana pregledam i dokumentujem krštenice i venčane listove predaka iz 30 knjiga. Obilje podataka koje sakupih još obrađujem, pravim nove rodoslovne listove, potpuno posvećen i pun istraživačkog žara -  ma kakav žar, plamen bukteći je u pitanju!
Pronađoh podatke o još jednom kolenu predaka, sve dokumentovano. Sreće neiskazane!
Predstoji mi je još jedan pohod u Užice, ostalo je još 20 matičnih knjiga umrlih i još po neka druga pride.
Kad sve sredim, postaviću na sajtu nove rodoslove i novo Uputstvo za istraživače. Uhhh...

  A evo i lepših događanja:
- Napokon uspeh da vremenski pozicioniram događaje i aktere najmanje dva kolena pridošlih Predaka tokom 18. veka! Sreće neiskazane! I pored svoje legendarne skromnosti obratih se sebi sa: "Majstore" (u prvom licu množine).
- Nagovoriše me da umesto bloga postavim Facebook profil maleševskog sajta. I gle, bejahu u pravu, navališe "Lajkeri" iz celog sveta! Hleba i interneta narodu (hleb može i virtuelan)!
- I Pleme maleševsko poveća se za još jednog člana. Dobih unuka u Argentini ! Srbija do Kordobe !
- Pojavi se i bratstvenik iz Zavičaja spreman da pomogne u skupljanju podataka za Veliki rodoslov naših bratstava! Aleluja!

  Volim ovaj naš Balkan. Nikad nije dosadno. Bitka za Kosmet sa New Silama Osovine premestila se u Beograd. Srpska delegacija, sa prve linije fronta, iz Kosovske Mitrovice, došla je u Beograd da sa divnim momcima iz Dveri, na Trgu Slobode, objasni okupljenima koliko ih lažu preko "Televizije kojoj Ne verujemo" (gledanost i poverenje nije isto) i ostalih "Nezavisnih medija" (čiji su vlasnici državna tajna).I ja tu bih, i odoh pred Vladu sa demonstrantima koje pomenuti mediji jedva uočiše i samo u rikošetu. Pa, oba đeda mi pređoše Albaniju, zar da ja, Maleševac, ne branim srpski Kosmet ? Ali, moram da kažem, pratilo me je mučno osećanje zbog ćutanja Akademije Nauka i Umetnosti u Srbiji, tog tužnog intelektualnog dekubitusa. A da imamo debila u Beogradu (čitaj gledalaca bljuvotina Velikog Američkog Brata i Farme retardiranih), eee, stvarno ih imamo, tužna li Srbijo ! Jedan takav došao na Trg Slobode i pita poznanika: "Ej, brate, jesi li video šta se zbiva u Severnoj Koreji" ?!? .............

  Slava Gospodu! Napredovah sa sklapanjem rodoslova Đurovića, Radosavljevića i Ilića, bratstava proisteklih od u Užičku Crnu Goru doseljenih Aleksića. Izviru podaci, jedan po jedan, a tragam i dalje. Kao rezultat prošlogodišnjeg sakupljanja i zimske analize, menjam još jednom rodoslove na sajtu. Sve bogatiji, sve tačniji, a ja sve zadovoljniji. Naravno, još ima rupa i nedoumica, ali da nema - ne bi bilo zanimljivo. Unesoh i druge izmene na sajtu: Ažuriran Opšti pregled bratstava, obogaćeno Uputstvo istraživačima, nove fotografije, a očekujem uskoro i veći izbor muzike (sa prilogom našeg Maleševca, čuvenog guslara Slavka Aleksića), itd.

Priključenija od  2011. do  2013. godine:

 2012. godina završetka Kalendara Maja. I njihovog velikog ciklusa postojanja. Ide dalje.
Leto beše pretoplo i suvo. Spaljene livade, presahli potoci, narkosi koji ujedaju - tek naznaka su  vremena koja dolaze. Vrtlog događaja se ubrzava.
U svetu ozbiljne geopolitičke promene, tenzija polako ali sigurno raste.
Kod nas, nadamo se, promena će biti na bolje, iako nečastivci pružaju otpor i dalje.
I ja sam se pregrupisao u sklopu opšte tranzicije. Kao i vojvoda Maleš, rasturih spoljnu liniju odbrane, skratih liniju fronta. Rečju, preselih se, i odoh u penziju.
Završih još jedan deo svog životnog ciklusa.
Sad mogu da se usredsredim na knjigu. Počeh od Pregleda bratstava i, već u startu uočih neke propuste, prouzrokovane nedostatkom vremena i koncentracije.
Počinjem proces stabilizacije i sređivanja postojeće građe.
U kratkom obilasku zavičaja saznadoh još nekoliko podataka kojima dopunjujem svoj rodoslov......ah, šta reći, a ne biti neskroman?

  Sile Mraka i Haosa, koje spomenuh na početku ovih Priključenija u godini 1999, nastaviše prodor na istok. Vojno-političko preoblikovanje sveta i pljačka preostalih resursa se nastavlja, klimatski rat se zahuktava, najveći globalni dužnik priprema udar na najvećeg poverioca bankrotom, janičari-dahije rastaču što god mogu u zemljama svojim. Narodu daju hleba i igara. A svake igre imaju uvek svog gladijatora - miljenika publike, kojim se zamajava narod 24 časa, 365 dana u godini. Važno je samo da narod bleji u ekran između neplaćenih računa i kredita, i po vasceli dan mlati praznu slamu o heroju koji je upravo uzeo koji milion evra.....

Razaranje pre Izgradnje. Armagedon je na pomolu. Nepokolebljivo idemo dalje. Mi koji imamo veru.

  Ovog dinamičnog leta dešavalo se i dobro i loše :
* Neprekidno smenjivanje kiše i sunca, toplog i hladnog. A sunce nas nije, kao nekada, lepo grejalo i sijalo, već nas je, kao posledica ozonske rupe, trovalo radijacijom.
* I pored nenaklonjenog vremena, dopanuh u zavičaj, uklonih korov, ispisah slova na preostala 2 od 6 obnovljenih spomenika predaka svojih u Stojićima, i pređoh ih sve lakom da traju.
* Još jedan dubinski prodor u istraživanju! Časnici bratstava, Borko Đurović i Mitar Radosavljević iz sela Drenovci (Užička Crna Gora), zajedničkim snagama, prisetiše se rodoslova naših bratstava u okruženju, što ja zapisah vredno i strastveno. Sledi obrada podataka. Delujmo, svakog dana u svakom pogledu.

  Došao je i taj trenutak! Upravo gledate novu, četvrtu verziju maleševskog sajta! Tehnički osavremenjen, idejno oplemenjen! Samopregoran rad ekipe mladih i kreativnih majstora, pod mojim mudrim rukovodstvom. I, napokon, ali baš, baš  napokon, postavih novi Pregled bratstava, koji najavljivah pet jubilarnih godina. Ko čeka, dočeka!

Priključenija od  2007. do  2011. godine :

 Ako može biti vest - da nema vesti, e, baš to se zbivalo od februara 2008. do kraja 2010. godine. Ne zato što se ništa nije dešavalo, nego što sam se i ja bavio umetnošću preživljavanja (to me ne opravdava, naravno).
Ceo svet je zapao u vrtlog ubrzane turbulencije i promena, kada po Engelsu, kvantitet promena rađa novi kvalitet. A na Balkanu, gde je i inače „tačka ključanja“, život itekako zna biti zanimljiv!
Imajući u vidu koliko se sila dušmanskih, uz sadejstvo domaćih janičara, i kojim sve sredstvima, bacilo da Srbe konačno „poništi“ iz Božje misije, glupo i plitko zvuči često papagajski ponavljana floskula: „tako nam je jer smo mi takvi i takvi“,  nego je ispravno pitanje: „Aman, bre, kako mi uopšte još postojimo?!“
A odgovor je verovatno: „E, pa za inat! Da crknu dušmani. Da se mi njima najedemo panajije!“
Toga radi, kad se god nađem u blizini crkve Lazarice (tu je blagoslovljena srpska vojska pred odlazak na Kosovo), ispoštujem zavet tada dat - da jednim udarom crkvenog zvona pošaljem Vaseljeni poruku: „....da Srba još ima“!
Elem, u svom lokalnom vrtlogu, ja se privremeno izgubih u efemernosti, ali ne i u zaboravu.
Maleševac je uvek Maleševac, te bodro klikćem: „Živ jesam, borba traje, i na našoj misiji radim i dalje! Vazda i vavek!“
Tako, sada preuredih i malo osvežih sajt, i dodah inovirani i dugo najavljivani Pregled maleševskih bratstava, sa kraja XX i početkom XXI veka, o čijem postojanju sam se na neki način ja sam osvedočio. To naravno nije konačan spisak, niti to ikada može biti.. Malo li je, na ovu skupoću (vremena)!

  Maleševci, u mom liku i delu, bejahu zastupljeni i na ustoličenju Njegove Svetosti, patrijarha srpskog, gospodina Irineja u Peći, dana 03.11.2010. godine. A kako drugačije!?

 Neki „Maleševci“ prigovoriše mi opet, ali sada da sajt odrednicom „SRPSKI“ vređa njihov crnogorski identitet....uhhh, mo`š misliti!
Zato se jasno i javno izjašnjavam - ko misli da ne pripada Srpskom narodu, već novoformiranom Crnogorskom - ima na to pravo (izbora), ali više ne pripada našem plemenu, jer mi bismo, jesmo, i bićemo Srbi, a i vojvoda Maleš bejaše Srbin, i ginuše naši za Srpstvo, a to obavezuje. Uostalom, to je stvar podvižništva, lako je odreći se, predati, popustiti, prodati...... Čik, izdrži kad je gusto, junače!

  Tužna vest! Moj komšija, sagovornik u besedama o prohujalim vremenima, akademik Bogumil Hrabak, čuveni istoričar, autor više od 700 članaka i 40 knjiga, učesnik mnogobrojnih naučnih skupova u zemlji i inostranstvu, prestavio se u Gospodu u 83. godini života 12.12.2010. godine. Neka mu je laka zemlja, Slava i Hvala!

  Pridodah si još jedno zavetno delo u cilju očuvanju kolektivnog pamćenja. Četiri najvažnija spomenika Đurovića koje sam obnovio 1996. na groblju u Stojićima, ulepšao sam, pozlativši lično izbledela i nestala slova. Ko misli da je to lak posao, naročito na starim spomenicima sa poroznim i grubim kamenom, vara se. Ali, zadovoljstvo je moje. Ostala su još dva spomenika, i da na svih 6 lakiram slova da duže traju.

  Sreće neiskazane! Borko Đurović, Čuvar Džemata Đurovića, iz Drenovaca, pronašao je u nekom koferu Presudu Izbranog Suda Sreza Crnogorskog od 23 marta 1914. godine, u prepisu iz 11.10.1920. godine, o razgraničenje porodične zadruge Đurovića!
Moj pradeda Čedomir, starešina porodične zadruge, naslutivši da mu je vreme došlo, a možda i dolazak težih vremena (umro je 12.07.1914. i sahranjen 14-tog, istoga dana kada je proglašena opšta mobilizacija), overio je sudski razgraničenje imovine porodične zadruge sa bratom Vojislavom, poslednjim zadrugarom, ostavivši porodicama čiste račune.
Kakav Indijana Džons, kakvi bakrači! Moje uzbuđenje pronalaskom ovog artefakta bejaše nemerljivo!

  Lepa vest! Matica srpska napokon izdade i treću knjigu kapitalnog projekta „Srpskog biografskog rečnika“, slova D-Z, zamišljenog kao višetomna „personalna enciklopedija“, u kojoj bi se našle biografije svih Srba i drugih, koji su ostavili značajan trag u istoriji srpskoga naroda, od utemeljenja srpske državnosti u VIII veku, do kraja Drugog svetskog rata.
Na 690-oj strani SBR-a navedena je biografija Milana Mite Đurovića, izvanjeg mi đeda.
I đed Miladin se predbeležio svojim delima u SBR za period posle 1945. godine, no, izdavanje biografskih rečnika za taj period će svakako čekati bolja (finansijski) vremena.

  Bog, dakle Život, pred nas postavlja razna iskušenja.
Mi Pravoslavci imamo tu tešku obavezu ličnog izbora.
Neki  izaberu teži put ko Pravedni Jov, kaleći se u bolje i plemenitije ljude, a neki, nažalost, pokleknu i pređu na Tamnu stranu, ispune se mržnjom, jedom, lošim mislima i delima - rečju: zlom.
Onomad navališe neki pojedinci, već ranije pomenuti, da vrše pritisak na mene ne bih li izmenio svoje mišljenje i delove sajta.
Pri tom primeniše baš, baš pogrešne metode. Jah!
Zaboraviše da Maleševac ja sam.
Zaboraviše da pred Boga svi izlaze samo sa svojim, i samo svojim delima, a ne svoga časnog pretka.
Dokazaše samo, o saplemenici, da u pravu bejah 100 %.
Lično, u sebi, odgovaram im narodski jer ima efektna formula za to, no, ovde ću da im edukativno i podsticajno, za sada, citiram divne delove Besede prve, proroka Isaije:

„Čujte, nebesa, i slušaj, zemljo, jer Gospod govori: sinove odgojih i podigoh a oni se odrekoše mene.
Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a narod moj ne poznaje, narod moj ne razume.
Da grešna naroda! Naroda ogrezla u bezakonju ! Semena zlikovačkog, sinova pokvarenijeh!
Ostaviše Gospoda, prezreše Svetitelja, odstupiše natrag.
Što biste još bili bijeni kad se sve više odmećete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo.
Od pete do glave nema ništa zdravo, nego uboj i modrice i rane gnojave, ni isceđene, ni zavijene ni uljem zablažene.
Zemlja je vaša pusta, gradovi vaši ognjem popaljeni; vaše njive jedu tuđini na vaše oči, i pustoš je kao što pustoše tuđini.
................................................................................
Čujte reč Gospodnju, knezovi sodomski, poslušajte zakon Boga našega, narode gomorski!
...............................................................................
Zato, kad širite ruke svoje, zaklanjam oči svoje od Vas; i kad množite molitve, ne slušam; ruke su vaše pune krvi.
Umite se, očistite se, uklonite zloću dela svojih ispred očiju mojih, prestanite zlo činiti.
Učite se dobro činiti, tražite pravdu, pomažite potlačenog, dajte pravicu sirotima, branite udovicu.
Tada dođite, veli Gospod, pa ćemo se suditi................................
A odmetnici i grešnici, svi će se satrti, i koji ostavljaju Gospoda izginuće.
...................................................................................... „!

Ha! Toliko. Ostajem Vam blagorodan.

  Evo opet jedne lepe vesti: «Proradio nam je BLOG na sajtu»!
Zasad je u tranziciji ali, dorađivaće se u hodu.

  Ovih dana nevladine organizacije vode široku kampanju za podizanje javnog spomenika našem Maleševcu, Srđanu Radovom Aleksiću iz Trebinja, koga su ubili naši u januaru 1993. kada je spasao linča svog sugrađanina – muslimana. Neka je Slava Srđanu!
To je njegov otac najsnažnije opisao uklesavši na spomeniku: «Poginuo je vršeći svoju ljudsku dužnost».
NV organizacije ističu da je on «jedan od retkih istinskih heroja na tlu bivše Jugoslavije», «da je svojim delom pokazao da se čovekom može biti i ostati i u teškim vremenima» - što je naravno potpuno tačno.
Ono što je u pozadini zalaganja NVO vidi se iz ostrašćenog opisivanja ko su ubice: «trebinjski lešinari», «zvijeri», «mučki, s leđa», «nasilni, pijani», «lokalni četnici» itd. – dakle, nastavak satanizacije Srba.
Podsećam da za ovih 15 godina NVO nisu pronašle ni jedan takav primer ni kod jedne druge nacije na tlu bivše SFRJ. Naprotiv, njihovi su nagrađivani za genocid, linčovanje i monstruozno iživljavanje nad Srbima, bez obzira na pol i godine.

 Uočivši da za moje „Uputstvo istraživačima rodoslova“ vlada veliko interesovanje, osetio sam obavezu da mu, nažalost, dodam i VAŽNO UPOZORENjE! Pogledajte!

 Bravo naši!
Pronađoh još jedan maleševski sajt: www.aleksic.page.tl !Tematski otvoren, nacionalno fokusiran, idejno nepokolebljiv, hajdučki neustrašiv, emituje snažnu maleševsku poruku – trajemo i Zavet poštujemo!

  Ovih se dana setih našeg 2004. godine preminulog Maleševca Konstantina – Koste R. Aleksića iz Vrbasa. Protekom vremena postaje očigledno da njegovo životno delo, pretočeno u dve knjige o Maleševcima, dobija sve više na značaju. Predanost kojom je taj divni čovek sakupljao informacije, njihova količina i kvalitet podjednako su veličanstveni kao i njegova skromnost, divljenja dostojna.

 Početkom 2008. godine izdat je jedan publicistički spis o Maleševcima.
Autor je gospodin A. Bačko iz beogradskog udruženja građana „Srpski despot“.
Izdavanje knjige je inicirao i finansirao naš Maleševac Milorad Ćustić, koji je pri tom svakako bio vođen plemenitom idejom i namerom.

Priključenija od  2005. do 2007. godine:

 Evo i lepe vesti: Gospodin Milorad Ćustić, osokoljen razmenom maleševske energije prethodne godine, finansirao je postavljanje još jednog maleševskog sajta. Širimo se sajber prostorom.

 Kasno saznadoh za tužnu vest! U Gospodu se 20.06.2007. pretstavila istinski divna žena, Maleševka, Olivera Tomić, ćerka sveštenomučenika Riste Jaramaza. Po njenoj želji suprug Milan sahrani je 23.06. u Ćupriji, u prisustvu brojne Milanove familije iz Beograda i Crne Gore. Dodatno me ražalostila priča o čudnom (ne)ponašanju dela joj rodbine tom prilikom. Zato, posvećujem dragoj Olji parafraziranu misao velikog srpskog filozofa Božidara Kneževića: «Veliki duhovi idu velikim koracima, sitni ljudi malim koracima, zato veliki ljudi stižu dalje, stižu ranije, saznaju više, i, izloženi su nerazumevanju i osudi sitnih ljudi ......».
Na kraju, da kažem: srećan sam, ponosan i počastvovan što sam poznavao Oliveru Tomić. Neka joj je laka zemlja, Slava i Hvala!

 Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo!!! Maleševski sajt je sada linkovan na internet prezentaciju www.trazimo.info , putem koje ljudi iz celog sveta traže svoje prijatelje, rođake i korene! Konsolidujmo redove!

 Lepe li vesti! Napokon je u oktobru 2006. izašao "Biografski leksikon Zlatiborskog okruga" u izdanju Udruženja Užičana u Beogradu. Na strani 199. date su biografske odrednice za oba moja đeda, kao istaknutih i zaslužnih Maleševaca i za područje Užičke Crne Gore - moga istog đeda Miladina Č. Đurovića i njegovog brata Milana Mitu Đurovića. Mašala!

  U prestižnom "Istorijskom časopisu" knj. LII (2005) koji izdaje Istorijski institut SANU, objavljen je na strani 423. veoma pohvalan prikaz knjige Milana Mite Đurovića "Uspomene (1900-1944) " od autora Božice Mladenović.

 Divnog li događaja! U Srbiju je iz Francuske stigao na odmor Milorad Ćustić, Maleševac, ljudina i pregalac. Energija, strast i entuzijazam koji je uložio u istraživanje porekla i rodoslovlje porodice ne mogu ni da se opišu rečima.
Na plemenskoj sceni ulazi u one, koji su u sebi spoznali svetu misiju da se bore u prvim redovima za plemenski opstanak i poštovanje Maleševskog Zaveta, i čija će dela ostati pokoljenjima. Naš susret 03.07.06. u Beogradu napunio je obojici baterije za nove poduhvate.

 U Beograd je došao iz Kanade Igor Pavla Jaramaz noseći nevoljno svoje breme prošlosti. Na njegovu želju, a Božjom voljom, sa njim se 14.06.06. sastala Olivera Riste Tomić, rođena Jaramaz. Posle dužeg razgovora ispunjenog snažnim emocijama, Olivera je zagrlila Igora i poželela mu svaku sreću u životu.
Ko zna o čemu se radi, shvatiće veličinu i značaj događaja. A ja hoću da se zna da je ćerka sveštenomučenika Riste Jaramaza nasledila vrline svoga dičnog oca i pokazala svoju zadivljujuću veličinu i snagu duha koji nadilaze uobičajena ljudska ograničenja.
Pred Igorom je sada obaveza da svojim potonjim delima sačuva dostojnost i istrajnost na Božjem putu.

 Novi prodor u istraživanju! Na poziv Borka Đurovića iz Drenovaca bio sam gost u njegovoj kući krajem aprila 2006. godine. Borko sa porodicom živi na centralnom delu imanja starog džemata Đurovića. Otkrio sam približno mesto prve kuće Tome Đurovića, video ostatke kuće sina mu Grigorija, preostali deo kuće sina mu Filipa i mesto gde je bila kuća pretka mi Vićentija. Sreće moje neiskazane! Na imanju još postoje stabla kruške, lipe i medveđe leske iz tog doba (18-19 vek). Ovo poslednje stablo još stoji iako se osušilo 2005. godine. Rodoslov ovih divnih ljudi sada krasi naš sajt.

Priključenija od  2001. do  2005. godine:

  Još jedan biser u riznici - Istorijski institut u Beogradu je izdao gro memoara počivšeg Maleševca, mog izvanjeg đeda, Milana Mite Đurovića, u posebnom nekomercijalnom izdanju "mešovita građa", namenjenom međunarodnoj razmeni. Tako će ova knjiga da ode na šezdesetak adresa biblioteka, arhiva i muzeja u zemlji i inostranstvu i uđe u svetsku bibliografsku baštinu.

 Krajem marta 2005. sajt nam je treći put napadnut od januarske grupe (?) kada su umetnuli stranu sa slikom natpisima i muzikom. Debilnost sadržaja njihove strane ne zaslužuje ničiju pažnju, ali je značajno priznanje koje nam ovi hakerski napadi, u suštini, ukazuju.

 U februaru 2005. godine sajt je napadnut od druge hakerske grupe (?) potpisane sada sa "Infection group - doctor_kill @ msn.com". Znači, neprijatelji nas ozbiljno smatraju opasnim po njih.

 Krajem januara 2005. ovaj sajt je doživeo prvi napad opskurne hakerske grupe (?) "Albania security clan". Dakle, naš sajt je izazvao pažnju u neprijateljskim redovima!

 Dana 29.05.2004. godine u Gospodu se upokojio Konstantin - Kosto R. Aleksić, naš saplemenik iz Vrbasa, ljudina, koji je zadužio pleme otrgnuvši od zaborava mnoštvo dragocenih podataka. Neka mu je laka zemlja, Slava i Hvala.

  Neki bratstvenici su napokon sa verbalne podrške prešli na dela:
- Aleksić Dušanov Dragan iz Beograda finansijski je podržao hosting našeg sajta za 2003. godinu, a
- prof. Dr Aleksić Tomov Miloš iz Beograda je sponzorisao izradu i postavljanje stranice o bratstvu Aleksića.
- Bravo Aleksići!

  Krajem januara 2003. godine naš sajt je preuređen i obogaćen novim informacijama.

  Zbog učestalih molbi za pomoć zainteresovanih istraživača rodoslova, sajtu sam dodao novu stranu: "Uputstvo za istraživače rodoslova".

  TV Pink je u svojoj emisiji "Hiend" posvećenoj svetu kompjutera, tokom februara/marta 2002.godine, izdvojio i sa pohvalama pretstavio naš sajt, što je izazvalo brojne gledaoce (na samo naše saplemenike) da stupe u kontakt sa Autorom sajta.

Priključenija od  1999. do  2001. godine:

  U rubrici "Vodič kroz Web  - zanimljive lokacije sa svetske Mreže", časopis "PC World - Mikro"iz decembra 2001, pod podnaslovom "Život", predstavio je naš sajt kao "Plemensku lokaciju" ocenivši je najvećim ocenama: Sadržaj - 5, Dizajn - 5, Veze - 5, Opšti utisak - 5. Kratak prikaz našeg sajta, u okviru najužeg izbora preporučenih lokacija od strane Redakcije, dat je i na CD-u u prilogu časopisa.

  Održan je prvi skup bratstva Mandića u Novim Dulićima 04.08.2001. godine.
Tom prilikom je promovisano posmrtno izdanje knjige profesora Novaka Mandića Studa "Maleševski Mandići".

  Predstavnici naših bratstava u Beogradu osnovaše 05.06.2001. godine Društvo "Maleševci" sa ciljem "da čuvaju i neguju tradiciju, predanja i Zavet srpskog plemena Maleševci".
Osnivači su: Aleksić Petar, Aleksić Konstantin - Kosto, Ogrizović Slobodan, Jaramaz Andrija, Jaramaz Saša, Filipović Vladislav, Čakarević Dragan, Dubovina Novo, Božić Milivoje, Đurović Miladin, Đurović Bratislav, Dositej i Ozrislava.

  Božjom voljom a mojim trudom na Internetu je 31.05.2001. godine postavljen ovaj PRVI PLEMENSKI SAJT NA BALKANU, u Slavu predaka, doprinos očuvanju Maleševskog zaveta.

 Redakcija novina srpske patrijaršije "Pravoslavlje", u broju 810 od 15.12.2000. godine, u rubrici "Svet knjige", objavila je pohvalan prikaz knjige "O svetom sveštenomučeniku Ignjatiju Bogonoscu".

  U Gospodu se upokojio 10.12.2000. godine naš saplemenik Novak Mandić Studo, jedan od najznačajnijih naučnih radnika Republike Srpske, pisac brojnih dela plemenske literature, vredni pregalac, istraživač Dubrovačkih arhiva, dobar čovek. Neka mu je laka zemlja, Slava i Hvala.

 Početkom avgusta 2000. L. G. izašla je iz štampe knjiga "O svetom sveštenomučeniku Ignjatiju Bogonoscu - Slavski priručnik za Maleševce". Knjiga je posvećena saplemenicima, Maleševcima, da znaju koga i zašto slave...

 Obnavljanje hrama svetog Ignjatija Bogonosca u Počekovićima 10.10.1999. godine i veliki skup maleševskih bratstava. Svetu liturgiju služio je gospodin mitropolit crnogorsko-primorski, zetsko-brdski i skenderijski Amfilohije (Radović) sa episkopom Zahumsko-hercegovačkim gospodinom Grigorijem (Durićem).
Bilo je predstavnika 16 maleševskih bratstava sa gostima, sve u svemu oko 1.000 duša.

 Nato agresijom na Srbiju u periodu od 24.03.1999. do 10.06.1999. godine, počeo je Treći svetski rat. Promenila su se sredstva i način vođenja rata, kao i vojno-političke članice Centralnih sila, odnosno Sila osovine, i na prvom udaru su se našli, nažalost, i po običaju, prvo Srbi. Za primer drugima (iako mislim da baš nije moralo).
Nesrazmeran odnos snaga, bez obzira na očekivan ishod, izaziva strahopoštovanje.

Odnos snaga

Strane u sukobu Broj zemalja Površina
(km2)  
Broj stanov.
(miliona)   
BND
(milijarda $)
BND po stanovniku ($)
NATO 19 22.327,24 743,83 11.731,15 13.532
SRJ 1 102,00 11,5 21,94 1.980
Odnos 19:1 228,7:1 67,3:1 518,3:1 5,83:1

 http://sr.wikipedia.org/wiki/NATO_bombardovanje_SRJ
http://www.novinar.de/2009/06/21/nato-agresija-na-srbiju-operacija-strela.html

Neka je laka zemlja nevinim žrtvama!

TOP